Osmansko-Safavidski rat 1532-1555
Osmansko-Safavidski rat 1532-1555 se vodio izmedju Otomanskog carstva i Sultana Sulejmana Velicanstvenog i Persijskog cara Safavida Tahmaspa I.
Rat je izazvan zbog teritorijalnih sporova izmedju dva carstva, posebno kada je Beg grada Bitlisa odlucio da se stavi pod Persijskom zastitom. Takodjer, Tahmasp je imao guvernera Bagdada Sulejmanovog simpatizera koji je ubijen.
Na diplomatskom frontu, Persija je bila angazirana u razgovorima sa Habsburgovcima za formiranje Habsbursko-Persijske alijanse koja bi napala Otomansku Imperiju na dva fronta.
Osmanlije, prvo pod velikim vezirom Ibrahim Pasom, a kasnije sa Sulejmanom, su uspjesno udarili na Safavide u Iraku, povratile Bitlis, i nastavili ka Tabrizu, a zatim ka Bagdadu 1534 godine. Tahmasp je ostao nedostizan kad je zadrzao povalcenje ispred Turskih trupa, usvojivsi strategiju sprzene zemlje. Sulejman je zauzeo Tabriz i osvojio je Armeniju tako da je obezbijedio trajno prisustvo u Vanu i pri tom zauzeo neka utvrdjenja u Gruziji.
1553 je Sulejman zapoceo trecu i posljednju kampanju protiv Saha u kojoj je izgubio prvo a zatim ponovo zauzeo Erzurum. Osmanske teritorijalne dobitke je obezbijedio mirnovni sporazum u Amasiji. U 1555 godini Sulejman je vratio Tabriz a zadrzao Bagdad i nisku Mesopotamiju kao i dio obale u Persijskom zaljevu.
Zbog njegovog velikog zalaganja u Persiji, Sulejman je bio samo u stanju da posalje ogranicenu pomorsku podrsku Francuskoj, u Francusko-Osmanlijskoj invaziji na Korzici.
(1553).