Ibadet Allahovih Vjerovjesnika

IBADET ALLAHOVIH VJEROVJESNIKA

AUTOR: Šejh Muhammed Salim el-Hadr

Pripremio: brat Abdul’Aziz


Allahovi su vjerovjesnici ibadet činili samo Allahu i molili samo Njega.

Kada je Ibrahim, alejhi sellam, opominjao svoj narod, ukazao im je na zabludu upućivanje dove i prinošenja kurbana nekome drugom pored Allaha:


أَفَتَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ مَا لَا يَنفَعُكُمْ شَيْئًا وَلَا يَضُرُّكُمْ

”Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?!”[1]


Zaista, zašto činiti ibadet i tražiti pomoć od onoga koji ne posjeduje ni za sebe ni za druge nikakvu korist niti štetu?! To je Uzvišeni rekao riječima Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem:

قُل لَّا أَمْلِكُ لِنَفْسِي نَفْعًا وَلَا ضَرًّا إِلَّا مَا شَاءَ اللَّهُ ۚ وَلَوْ كُنتُ أَعْلَمُ الْغَيْبَ لَاسْتَكْثَرْتُ مِنَ الْخَيْرِ وَمَا مَسَّنِيَ السُّوءُ ۚ إِنْ أَنَا إِلَّا نَذِيرٌ وَبَشِيرٌ لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ

”Reci: ’Ja nemam moći ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da poznajem gajb, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.”[2]


El-Fadl ibnul-Hasen et-Taberisi u svome tefsiru ovako komentira navedeni ajet: ”Ove su riječi vid potvrde i javnog iskazivanja kome pripada božanstvenost. Poslanik kaže da je on samo nemoćni rob koji ni samom sebi ne može bilo kakvu korist pribaviti niti ikakvu štetu otkloniti. A ”...biva onako kako Allah hoće”, tj. biva kako hoće Gospodar moj i Vladar, Koji mi korist pribavlja i štiti me. ”A da poznajem gajb”, ne bih bio u stanju u kojem sam sad, govori Poslanik, jer bi tada pribavio sebi što više hajra i izbjegao svaku štetu, i ne bi se desilo da nekada u ratovima budem pobjednik, a nekad poražen, ili u trgovini, ne bi nekada stekao profit, a nekada izgubio. Ko sam ja osim rob koji je poslan da opominje i da obraduje, i nikakva znanja o svijetu gajba nemam.”[3]


Šejh Muhammed Dževad Mugnijja u svom tefsiru El-Kašif o ajetu: ”Reci: ’Ja nemam moći ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće,’” navodi sljedeći komentar: ”Ovako muslimani vjeruju o svome Poslaniku, najvrednijem Allahovom stvorenju. On nije posjedovao ništa za sebe, a niti za druge (čime bi mogao pomoći ili odmoći). Ovakvo vjerovanje o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, rezultat je akide tevhida. Riječi: ’A da poznajem gajb, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene’, sadrže vjerovanje u gajb, nevidljivo, čije je značenje temeljito i aludira da gajb pripada isključivo Allahu, dželle šanuhu., i nikome drugom. Tome treba dodati i čenjenicu da je to čovjek koji je najbliži Allahu i da on sam izjavljuje kako je glede svijeta gajba samo običan čovjek, kao i svi drugi ljudi. A to još potvrĐuje navoĐenjem primjera i dokaza kroz postojanje i stjecanja dobra: da poznaje nevidljivo, znao bi šta će se desiti, pa bi sebi osigurao samo što mu koristi i izbjegao bi ono što će mu štetiti.

Tako ga u životu ne bi snašlo ništa što ne voli i što je lose po njega. A da neko ne bi pitao: ’Kako to da Muhammed ne poznaje gajb, a on je bliski poslanik Allahov?!’

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahovom će naredbom potom sam reći: ’Ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.’ Dakle, on je nesumnjivo Allahov poslanik, a poslanici su imali zadaću da Allahovu poslanicu prenesu ljudima, da grješnike opomenu kaznom i da pobožne obraduju nagradom, a znanje o nevidljivom, korist i šteta samo su u Allahovoj ruci, ni kod kog drugog.”[4]


Uzvišeni je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ljudima prenese kako nikome nije u stanju donijeti kakvu korist, niti otkloniti štetu, pa mu zapovijeda:

قُلْ إِنَّمَا أَدْعُو رَبِّي وَلَا أُشْرِكُ بِهِ أَحَدًا

”Reci: ’Ja se samo Gospodaru svome molim i nikoga njemu ravnim ne smatram.’

قُلْ إِنِّي لَا أَمْلِكُ لَكُمْ ضَرًّا وَلَا رَشَدًا

Reci: ’Ja nisam u stanju od vas kakvu štetu otkloniti, niti nekom od vas neku korist pribaviti.”[5]


Šejh Et-Tusi u svom tefsiru Et-Tibjan komentira ajet u kojem Allah naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže ljudima: ”Ja nisam u stanju od vas kakvu štetu otkloniti niti nekom od vas neku korist pribaviti”, govoreći da znači kako on ne može zakloniti ljude da im se ne desi kakav šteta niti im može pribaviti kakvu korist, nego moć za to posjeduje jedino Allah. A ono što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mote jeste da pozove ljude hajru i na Pravi put, pa ako prihvate, postići će nagradu i korist, a ako odbiju, zaslužuju kaznu i bolan kraj. Potom Allah naređuje Poslaniku: ”Reci: ’Mene niko od Allahove kazne ne može u zaštitu uzeti; samo u Njega mogu utočište naći”, što znači da ni Poslanik ne može natjerati Allaha da otkloni od njega nedaću koju je odredio, a ne može ni naći nekoga, pored Allaha, da mu se obrati za pomoć i zaštitu od kazne i boli koju je Uzvišeni Allah odredio. To što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori za sebe odnosi se na cijeli njegov ummet, jer on nije taj koji čini nevaljalo pa da preza od kazne.[6]


Šejh Et-Taberisi u svom tefsiru Medžme'ul-bejan navodi da Allahova naredba Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Reci: ’Ja nisam u stanju od vas kakvu štetu otkloniti niti nekom od vas neku korist pribaviti” znači da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sam potvrđuje kako nema moći da spriječi štetu niti da pribavi korist ljudima – takvu moć posjeduje jedino Allah, dželle šanuhu.


Na Poslaniku je samo da prenese poruku, da pozove ljude u vjeru i na Pravi put. U ovome je očita potvrda da božanstvenost, snaga i moć pripadaju samo Uzvišenom Allahu.[7]


OBRADA: “EsSunne”


[1] Prijevod značenja, El-Enbija, 66.

[2] Prijevod značenja, El-A‘raf, 188.

[3] Džem‘ul-dževamia, 1/488.

[4] Tefsirul-Kašif, 3/431.

[5] Prijevod značenja, El-Džinn, 20, 21.

[6] Tefsirut-tibjan, 10/157.

[7] Tefsiru Medžme‘il-bejan, 10/153.