Islamski Forum od Ehli Sunneta vel Dzemata
 
HomeCalendarKako koristiti ovaj Forum?TražiLista članovaGrupe korisnikaRegistracijaLogin

Share | 
 

 Fetva o kupovini kuca ili stanova na Zapadu putem bankovnih kredita

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Muamer



Broj komentara : 408
Join date : 2012-05-12
Age : 41
Mjesto : Kosovo

KomentarNaslov komentara: Fetva o kupovini kuca ili stanova na Zapadu putem bankovnih kredita   Mon May 14, 2012 8:33 am

Fetva o kupovini kuca ili stanova na Zapadu putem bankovnih kredita



• Fetva Evropskog vijeca za fetve i istraživanja (Izvor: FIKH MUSLIMANSKIH MANJINA, dr. Jusuf el-Kardavi, Izdavač: Libris, Sarajevo, 2004.)

Medju ovim fetvama je zajednicka i vrlo važna fetva koju je izdalo Evropsko vijece za fetve i istraživanja na svom cetvrtom zasjedanju, održanom u gradu Dablinu u Republici lrskoj, mjeseca redžepa 1420. h.g., odnosno oktobra 1999., a ovo je tekst te fetve:

Vijece je razmotrilo tematiku koja je svojom važnošcu potpuno zaokupila Evropu i zapadne zemlje, a ona se tice problema kupovine stanova i kuca putem kredita koji poteže za sobom kamatu u nekoj od klasicnih banaka. Vijecu je na uvid predano nekoliko dokumenata koji su sacinjeni na ovu temu, što oponenata, što onih koji to podržavaju. Svi ovi dokumenti su procitani pred Vijecem i potom su ih svi clanovi Vijeca podrobno prokomentarisali, zatim se vecina èlanova složila o slijedecem:

1. Vijece potvrdjuje konsenzus ummeta o tome da je kamata strogo zabranjena te da je ona jedan od sedam velikih grijeha koji odvode u propast i prema cijim je pociniocima proglašen rat od Allaha i Njegovog Poslanika, te podržava ono što su utvrdili Akademije islamskog prava da bankovne koristi (beneficije, kamatne stope) nisu ništa drugo nego kamata koja je zabranjena.
2. Vijece poziva muslimanske sinove koji žive na Zapadu da ulože maksimalne napore kako bi iznašli Šerijatom dopuštene zamjene u koje nema nikakve sumnje, poput prodaje profita (dionica) koji koriste islamske banke, ili osnivanje islamskih kompanija koje ce izgradjivati stanove i kuce i prodavati ih pod povoljnim uvjetima, pristupacnim vecini muslimana, i tome slicno.
3. Vijece, takodjer, poziva islamska udruženja u Evropi da ostvare neku vrstu dijaloga sa postojecim evropskim bankama kako bi ovaj nacin poslovanja preobratili u Šerijatom prihvatljivu formu, poput prodaje na rate, gdje je cijena uvecana shodno dužini vremenskog perioda. Ovakav nacin poslovanja bi privukao veliki broj muslimana, koji bi bili spremni saradjivati na ovakvom principu, a tako se vec postupa u nekim evropskim zemijama, gdje nailazimo na veliki broj zapadnih banaka koje otvaraju svoje filijale u islamskim i evropskim zemljama i koje posluju shodno propisima islamskog prava. Ovakav siucaj imamo u Bahreinu i drugim zemijama.
Takodjer, Vijece može u tome pitanju pomoci tako što ce uputiti poziv ovim bankama da promijene svoj nacin poslovanja prema muslimanima.
4. Ako se ni jedno ni drugo od navedenog u sadašnjem vremenu ne može ostvariti, onda Vijece, u svjetlu šerijatskih pravila, nacela i uvažavanja situacije, ne smatra zabranjenim pribjegavanje ovom nacinu poslovanja, a to je uzimanje kredita sa kamatom kako bi musliman sebi kupio kucu i utocište za svoju porodicu. Ovo pod uvjetom da on nema drugu kucu koja zadovoljava navedene potrebe te da mu ta kuca bude osnovno prebivalište i pod uvjetom da nema viška novca kojim bi mogao kupiti kucu a da ne pribjegava kreditu.
Vijece je utemeljilo ovu svoju fetvu na dva osnovna stajališta.

Prvo stajalište:

To je pravilo da nužne situacije dozvoljavaju inace zabranjene stvari, oko kojeg postoji potpuna saglasnost. Ovo pravilo je izvedeno na osnovu kur'anskog teksta. Ovo se spominje na pet mjesta u Kur'anu. Jedno od njih su i rijeci Uzvišenoga u suri El-En'am: "... On vam je vec objasnio šta vam je zabranio, osim kad ste primorani" (El-En'am,119.). To su, takodjer, rijeci Uzvišenoga u istoj suri nakon što su spomenuta zabranjena jela: “...A onome ko bude primoran, ali ne iz želje veæ samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj ce doista oprostiti i milostiv biti" (El-En'am, 145.)

Na osnovu ovoga pravnici su izveli pravilo da potreba može dostici stepen nužnosti, bez razlike bila individualna ili opca.
Potreba ako se ne ostvari, musliman ce biti u teškoci, iako on i dalje može živjeti, suprotno nužnosti bez koje musliman ne može živjeti. Uzvišeni Allah je podigao sa ovoga ummeta poteškoce tekstovima u Casnom Kur'anu, gdje kaže Uzvišeni u suri El-Hadždž: "I u vjeri vam ništa teško nije propisao" (El-Hadždž, 78.) i takodjer u suri El-Maide: "Allah ne želi da vam pricini poteškoce" (EI-Maide, 6.)
Stan koji od muslimana otklanja poteškoce je prostor koji njemu odgovara, dovoljno prostran i sa svim pratecim stvarima kako bi bio stan u pravom smislu rijeci.
lako je Vijece svoju fetvu zasnovalo na pravilu nužnosti ili prijeke potrebe koja dostiže stepen nužnosti, ono nije zaboravilo drugo dopunsko i regulativno pravilo, da je ono što je dopušteno u nužnosti, dopušteno shodno stepenu nužnosti. Stoga, Vijece nije dozvolilo kupovinu kuca kako bi se time trgovalo. Dom je nesumnjivo nužna potreba muslimanske porodice i muslimana kao individue. To je jedna od Allahovih blagodati koje je podario svojim robovima, pa kaže Uzvišeni: "Allah vam je od kuca vaših domove nacinio" (En-Nahl, 80.) Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, takodjer je prostrani dom definisao jednim od tri ili cetiri faktora srece.

Iznajmljeni stan ne udovoljava svim potrebama covjeka muslimana, niti se on u njemu komotno osjeca, pogotovu što mu teško pada što mora placati kiriju nemuslimanu. Godinama ostane placajuci kiriju i, pored toga, ne posjeduje nijedan kamen. Zato strepi da kad dobije više djece ili kad ga posjeti više gostiju može biti izbacen, iii kad ostari i kad njegovi prihodi prestanu, može ocekivati da bude izbacen na ulicu. Pribavljanje stana u posjed rješava muslimana ove brige, kao što, musliman može izabrati stan blizu džamije ili islamskog centra ili cak islamske škole. To daje priliku muslimanskoj skupini da se medjusobno zbliži u jednom komšiluku i da osnuje malo muslimansko društvo unutar velikog neislamskog, gdje ce se njihova djeca medjusobno upoznavati i tako jaèati medjusobne veze i gdje ce jedni drugima pomagati da žive u okrilju islamskih shvatanja i njegovih visokih nacela.
Posjedovanje vlastitog doma pruža, takodjer, mogucnost muslimanu da ga organizuje onako kako odgovara njegovoj vjerskoj i društvenoj potrebi. Pored ove individualne potrebe svakoga muslimana, postoji i opca potreba muslimanske zajednice koja živi kao manjina van islamskog svijeta. Ona se ogleda u nastojanju da se poprave uvjeti u kojima žive kako bi se njihov životni standard povecao i kako bi bili dostojni i spremni da pripadnu najboljem ummetu koji se medju ljudima ikad pojavio, te kako bi osvanuli kao svijetli primjer islama pred nemuslimanima. Takodjer, ova potreba se ocituje u nastojanju da se oslobode ekonomskih pritisaka kojima su izloženi kako bi se mogli odazvati važnom pozivu da've i kako bi mogli dati svoj doprinos u opcoj izgradnji društva. Sve ovo podrazumijeva da se musliman ne može citavog života muciti kako ce platiti kiriju za iznajmljeni stan i kako ce platiti troškove života, nikako ne nalazeci priliku da bude na usluzi svome narodu i da pozove druge svojoj vjeri.

Drugo stajalište (koje upotpunjava prvo, osnovno):

To je stajalište koje je zauzimao imam Ebu-Hanife i njegov uèenik Muhammed bin el-Hasen Eš-Šejbani. Na osnovu njega se donose fetve u hanefijskom mezhebu. Takodjer, to je stajalište Sufjana Es-Sevrijja i Ibrahima En-Nehaija. To je i jedna od predaja Ahmeda, kako to navode neki pripadnici hanbelijskog mezheba, da je dopušteno poslovati putem kamate i drugih oblika nedozvoljenih ugovora izmedju muslimana i nemuslimana van islamskih zemalja (daru-l-islama). Takodjer je lbn Tejmije ovakav stav smatrao ispravnim.
Ovdje se daje prednost postupanju po hanefijskom mezhebu zbog nekoliko gledišta, kao što su:
1. Musliman nije dužan provoditi šerijatske propise koji se ticu politike, ekonomije, društvenog života i druge njima slicne koji se ticu opceg poretka u društvu koje ne vjeruje u islam. On to, zapravo, nije u mogucnosti, a Allah, džellešanuhu, nikoga preko njegovih mogucnosti ne opterecuje. I zabranjenost kamate je jedan od ovih propisa koji se ticu identiteta zajednice i filozofije države te njenog društvenog i ekonomskog pravca. Od muslimana se zahtijeva da provodi propise koji se ticu licno njega kao individue, poput propisa obredoslovlja (ahkamu-l-ibadat), te propisa vezanih za ishranu, pice, djecu te onih propisa koji se ticu braka, razvoda, vracanja žene, iddeta (period koji ženu ceka nakon razvoda), nasljedstva i drugih propisa koji se ticu porodicnog prava. Tako, ako bi mu i ovi propisi bili zabranjeni i on nikako ne bi bio u prilici upražnjavati svoju vjeru, onda mu je dužnost da ucini hidžru u Allahovu prostranu zemlju, ako je to ikako moguce.
2. Ako musliman u nemuslimanskim zemljama ne bi poslovao putem ovih neispravnih ugovora, medju kojima je svakako i kamata, to bi ga dovelo u situaciju da njegova privrženost islamu bude uzrok njegovog slabog ekonomskog stanja ili finansijskog kraha. Islam, ustvari, treba jacati muslimana, a ne da ga cini slabim i da mu blagodati povecava a ne umanjuje, te da mu koristi a ne da mu šteti. Neki od uleme prethodnika (selef) su za dopuštenost nasljedjivanja muslimana od nemuslimana kao dokaz naveli hadis: "Islam povecava, a ne umanjuje", odnosno povecava muslimanu blagodati i ne umanjuje ih.

Njemu slican je i hadis: "Islam uzdiže, a ne ponižava". Jer, musliman bi, kad ne bi poslovao putem ovih ugovora s kojim su oni zadovoljni, bio prinudjen da ono što se od njega traži, a da nasuprot ne daje ništa, jer on od ovih ugovora i zakona mora provoditi sve one koji mu nalažu da placa obaveze i dugove, a ne provodi ih gdje bi on mogao nešto zaraditi, tako da on uvijek ima racune, a nikad zaradu.
Ovako bi musliman uvijek ostao finansijski potcinjen zbog svoje privrženosti islamu, a islam nema cilj da onoga ko mu je doslijedan ucini potlacenim iii da ga prepusti nemuslimanu daleko od islamskih zemaija koji ce mu krv popiti i od njega se okoristiti, dok ce muslimanu u isto vrijeme biti zabranjeno da se okoristi poslujuci s nemuslimanom u svijetu vladajucih pravila, koja su od njih autoritativna. A ono što se navodi da hanefijski mezheb dopušta poslovanje s kamatama samo u slucaju i davanja (placanja), jer musliman u davanju (placanju) nema nikakve koristi i da oni ne dozvoljavaju poslovanje putem neispravnih ugovora osim pod dva uvjeta: prvi, da musliman u njima ima korist, drugi da prilikom poslovanja ne bude obmane ili varanja nemuslimana, pa makar musliman od njih i ne imao koristi.

Odgovor na sve to glasi: Ovo nije ispravno, kao što na to ukazuju rijeci Muhammeda bin El-Hasana Eš-Šejbanija u djelu "Es-Sejr el-kebir", te takodjer opcenitost stavova prijašnje uleme ovoga mezheba, kao što se, takodjer, ovdje musliman, iako placa kamatu, okoristio, jer na kraju putem kamate postaje vlasnik stana.
Muslimani koji žive u ovim zemljama su mi lièno potvrdili, usmenim putem, a drugi putem dopisa, da su rate koje vracaju bankama u visini kirije koju placaju gazdama, cak su nekad i manje. To znaci da kad bismo mi ovdje zabranili poslovanje s bankom putem kamate, onda bismo zabranili muslimanu da sebi i svojoj porodici stekne u posjed kucu, a stan je jedna od fundamentalnih potreba, kako to islamski pravnici definiraju.
Cesto može dvadeset ili trideset godina ili cak i duže placati kirija i na kraju ne posjeduje ništa, dok, na drugoj strani, za oko dvadeset, možda i za manje godina, može dobiti kucu u vlasništvo.
Cak i kad ovakav nacin poslovanja ne bi bio dopušten u mezhebu Ebu-Hanife i kod onih koji se slažu s njim, bio bi dozvoljen kod svih zbog potrebe koja nekad može dostici stepen nužnosti, radi koje inace zabranjena stvar postaje dopuštenom. Pogotovu što u ovom slucaju musliman ne jede kamatu, vec daje da se jede, odnosno on placa kamatu, a ne uzima je za sebe, jer se zabrana u osnovi odnosi na "jedenje kamate", kao što to kaže kur'anski ajet. Davanje drugom da koristi (jede) kamatu je zabranjeno radi preventive, kao što je zabranjeno da se ona zabilježi i da joj se svjedoci. Sve to spada u "zabranu nacina" (sredstava), a ne u "zabranu krajnjih ciljeva." Poznato je da je "jedenje kamate" zabranjeno i da nikako ne može biti dopušteno, ali davanje da se ona koristi (jede), odnosno placanje kamatnih stopa, može biti dopušteno prilikom velike potrebe. To je, takodjer, definicija islamskih pravnika kojom dozvoljavaju podizanje kredita sa kamatom, ako su pred muslimanima zatvorena sva vrata halala.
Jedno od poznatih pravila koje treba istaknuti glasi: "Ono što je zabranjeno u svojoj biti ne biva dopušteno osim u nužnoj situaciji, dok ono što je zabranjeno iz preventive biva dopušteno prilikom potrebe". A Allaha molimo da nas uputi.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://www.islam-iman.com
 
Fetva o kupovini kuca ili stanova na Zapadu putem bankovnih kredita
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Islamski Forum :: Islam :: Fetve-
Idi na: