Sta je Mezheb?

Mezhebi

Mezheb ili Madhhab (arapski: مذهب Madhaahib) je arapski termin iz koji se odnosi na islamsku školu mišljenja, pravnu školu, ili školu fikha unutar Sunitskog islama. U prvih 150 godina postojanja islama, odnosno u vrijeme života Muhammeda, a.s., postojalo je mnogo takvih škola, ustvari većina ashaba je imala svoju školu. Danas imamo veliki broj tih škola. Od poznatijih škola, škole u Damasku, Kufi, Basri i Medini su uspjele opstati kao škole Malikijskog mezheba, dok su Iračke škole preuzele učenje Hanefijskog mezheba. Druge škole, kao što su Šafijski i Hanbelijski mezheb kasnije su se pojavile.
Škole koje praktikuju Šiitski islam i koje predstavljaju poseban oblik islamske škole prava, Džaferije, je osnovao šesti imam Džafer es-Sadika.
Četiri škole Sunitskog islama, odnosno četiri mezheba, nisu daleke po učenju, te zbog toga nikad nije dolazilo do sukoba između škola zbog razlika u učenju. Mezhebi su svoje učenje zasnovali prvenstveno na Kur'an i hadisima Posljednjeg Božijeg poslanika.
Ta četiri mezheba su:
Hanefijski mezheb je mezheb osnovan od strane Ebu Hanife, koji je živio u današnjem Iraku. Za svog života je upoznao mnoge Ashabe, te je bio učenik imama Džafer es-Sadika[1]. Učenje Hanefijskog mezheba se smatra jednim od najslobodnijih[2] učenja islama koji je otvoren za nove ideje. Ovo učenje je prisutno u mnogim islamskih društvima poput onih u sjevernom Egiptu, Indijskom podkontinentu, Turskoj, Iraku kao i onim društvima u zapadnim državama. Hanefijski mezheb je službeni mezheb Islamske vjerske zajednice Bosne i Hercegovine, kao i drugih susjednih država: Hrvatske, Srbije (Sandžaka), Crne Gore,Kosova, Albanije i drugih.
Malikijski mezheb je škola koja crpi učenje Imama Malika koji se rodio u Medini i živio otprilike u isto vrijeme kao i Ebu Hanifa, samo što je ovaj bio mnogo mlađi od Ebu Hanife. Ovaj mezheb slijedi većina muslimana - oko 25%. Najveći broj sljedbenika ima u Sjevernoj i Zapadnoj Africi.
Šafijski mezheb slijedi oko 15% muslimana, uglavnom iz Egipta, Somalije, Indonezije, Tajlanda, Singapura i Filipina. Ova škola je slušbena kode vlada Bruneja i Malezije. Osnivač ove škole je bio Imam Šafija, učenik i Ebu Halifa i Imama Malika.
Hanbelijski mezheb je škola osnovana od Ahmeda ibn Hanbela, jednog od učenika Imama Šafije, te su zbog toga ova dva mezheba vrlo slična. Ova škola se smatra najkonzervativnijom od sve četiri sunitske škole. Ovaj Mezheb preovladava u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, te dijelovima Omana.
Suniti vjeruju da su učenja sve četiri škole ispravna i da se ne razlikuju u temeljnim uvjerenjima i praktikovanju islama, već u raličitim shvatanjima fikha od strane imama, osnivača mezheba, te njihovih učenika. Zbog njihove raličitosti u tumačenju Kur'ana i sunneta, osnovnih izvora Šerijata, došlo je do sitnih razlika u nekim stvarima unutar Sunitskog islama (većinom se to odnosi na praktikovanje, dok u manjoj mjeri ili nimalo u vjerovanju). Na primjer, postoji mala razlika u načinu obavljanja namaza među mezhebima, iako ona nije izražena, pa tako sljedbenici sve četiri škole mogu zajedno klanjati. Ustvari, svaki musliman može obavljati namaz u džematu sa svakim drugim muslimanom, ne ovisno o školi koju slijede.
Obično Sunitski muslimani slijede jednu od ove četiri škole. Međutim, neki muslimani (posebno Selefije) deklarišu se kao sljedbenici sva četiri mezheba.

Cetiri Sunnijska priznata mezheba (Hanefijski, Malikijski, Safijski i Hanbelijski) pripadaju Ehli Sunnetu vel Dzemat. To je Pravi Put u Islamu. Sve ostalo su devijantne sekte koje su se otcjepile od tradicionalnog Islama.

Ehlu sunnet vel džemat su svi oni koji su na Uputi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba (tj. na onome na čemu su oni bili) u znanju i akidi, na riječi i djelu, u adabima i ahlaku; a to je u stvari selef ovog Ummeta, tj. prve generacije i svi oni koji ih slijede u onome na čemu su bili do Sudnjeg dana. Nema sumnje da je Ehli sunnet vel džemat na pravom putu, čak šta više on je jedini na ispravnoj akidi, tj. na onoj na kojoj je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashaba. Ispravnost svih ostalih sekti se mjeri spram usklađenosti njihovog razumijevanja i tumačenja vjere spram sa akidom Ehli sunneta vel džemata. Za mua'tezile, kaderije, havaridži, eš'arije, meturidija i njima slične znamo da su skrenuli sa pravog puta (i to ne svi u istoj mjeri) baš zato što su se razišli sa akidom Ehli sunneta vel džemata. Dovoljno je časti nazivu Ehli sunnet vel džemat to što svaka sekta nastoji da se okiti njegovim perjem. A pravi prepoznatljivi znak pripadnosti neke grupe Ehli sunnetu vel džematu je njeno slijeđenje onoga na čemu je bio selef ovog ummeta
Selefije su oni koji slijede selef ovog ummeta u onome na čemu su bili od vjere, a selef ovog ummeta su prve tri generacije muslimana od pojave islama. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u rivajetu od 'Imran ibn Husajna, radijallahu anhu: "Najbolja generacija u mom ummetu je moja generacija (ashabi), zatim oni poslije njih a zatim oni poslije njih". (Buharija) Prema tome, one koje danas nazivaju selefijama oni nastoje da slijede prve tri generacije ovog ummeta. Pa tako te selefije danas predstavljaju Ehli sunnet vel džemat.

Od četiri sunitske škole prava Islamu, Hanefijska škola je najstarija. Ona ima reputaciju da stavlja naglasak na ulogu razuma i da je liberalnija nego ostale tri škole. Hanefijski mezheb također ima najviše sljedbenika od sve četiri glavne sunitske škole. ( Osmansko i Mogulsko carstvo su Hanefije tako da je Hanefijski mezheb je još uvijek široko rasprostranjen u zemljama ovog prostora). Danas, Hanefijska škola prevladava među sunitima u centralnoj Aziji, Afganistanu , Pakistanu , Bangladešu , Indiji , Kini , kao i u Iraku , Mauritaniji , Turskoj , Albaniji, Bosni, Kosovu, Makedoniji, na Balkanu i na Kavkazu. Također ga slijede u velikom broju u i drugim dijelovima muslimanskog svijeta.

Od četiri sunitske škole prava Islamu, Hanefijska škola je najstarija. Ona ima reputaciju da stavlja naglasak na ulogu razuma i da je liberalnija nego ostale tri škole. Hanefijski mezheb također ima najviše sljedbenika od sve četiri glavne sunitske škole. ( Osmansko i Mogulsko carstvo su Hanefije tako da je Hanefijski mezheb je još uvijek široko rasprostranjen u zemljama ovog prostora). Danas, Hanefijska škola prevladava među sunitima u centralnoj Aziji, Afganistanu , Pakistanu , Bangladešu , Indiji , Kini , kao i u Iraku , Mauritaniji , Turskoj , Albaniji, Bosni, Kosovu, Makedoniji, na Balkanu i na Kavkazu. Također ga slijede u velikom broju u i drugim dijelovima muslimanskog svijeta.

Izvori iz kojih su izvedeni zakoni, po redoslijedu važnosti su: Kur'an, autentične naracije Poslanika (Hadis), konsenzus (idžma), te zaključivanje po analogiji (kijas).Kijas se primjenjuje samo ako se neposredna materija ne može se naći u Kur'anu ili hadisima. Četvrti halifa, Alija r.a., prenio je glavni grad Islamske države u Kufu, a time su mnogi ashabi Poslanika s.a.w.s. se naselili tamo, a Hanefijski mezheb je donosio svoje odluke na temelju hadisa Poslanika s.a.w.s. koje su prenosili ashabi koji su živjeli u Iraku, tako ovaj mezheb postao poznat kao Kufanski ili irački mezheb, u ranijim vremenima. Većinu osnove mezheba formirali su 'Ali ibn Abi Talib i ' Abdullah Ibn Mas'ud, kao i druge ličnosti iz domaćinstva Poslanika s.a.w.s. s kojim je Ebu Hanife studirao, kao što su Muhammad al- Baqir, Ja'far al-Sadiq, te Zayd ibn 'Alija. Mnogi pravnici i prenosioci hadisa živjeli su u Kufi uključujući i jednog od glavnih učitelja Ebu Hanife, Hammad ibn Sulayman.

Osim na hadžu, svaki namaz (5-puta dnevna molitva) treba biti izvršena u svom vremenu. (Neki ne-Hanefijski učenjaci dopuštaju osobi koja putuje da prilagoditi određena namaska vremena zbog praktičnosti.)
Početak vremena za ikindiju-namaz. molitvu (i kraj vremena za podne-namaz) je kasnije nego u drugim školama (otprilike kad su sjene duplo duže od dužine njihovih objekata).
6. svakodnevna molitva zvan witr je Wadžib / potrebna (ali ne na istoj nivou kao i obavezni 5-dnevnih namaza) .
Ebu Hanife, uzimajući doslovno (harfiyyah), stava je da je "vino" (خمر / Khamr u kur'anskom / klasičnom arapskom jeziku), odnosno fermentirani sok od grožđa ili datule, je apsolutno zabranjeno. Stoga on je mislio da je dopušteno popiti malu ne-opojnu količinu drugih alkoholnih pića[citat potreban] (npr. od meda ili žitarica). Kasnije Hanefijski učenjaci uvode pravilo da su sva alkoholna pića zabranjena, bez obzira na izvor.
Nije dopušteno da se klanja u odjeći napravljenoj od pseće kože [što se smatra prljavštinom po islamskom šerijatskom stoga utječe na valjanost namaza]
Krvarenje može pokvariti abdest
Samo dodirivanje osobe suprotnog spola ne kvari abdest[citat potreban].
Muslimanima je dozvoljeno da rade na izgradnji Crkvi, te se takva plaće smatra se zakonitiom (halal) po Hanefijama[citat potreban].
Svi sljedbenici Hanefijskog mezheba smatraju da je Kur'an ' Božiji govor i da je šerijatski zakon Božanski zakon, kompatibilan za sva vremena i da je haraam (zabranjeno) pokušati promijeniti ili modificirati šerijat.
Sva četiri mezheba se poštuju i zapravo razliku između mezheba smatraju blagoslovom. Sva četiri mezheba se priznaju kao valjane pravne škole sunitskog islama koje su proizašle iz analize Kur'ana i Sunneta. Muslimani mogu da slijede bilo koji od četiri mezheba, a osoba koja je na nivou učenjaka jednog mezheba može odabrati da slijedi odeđeni stav iz drugog mezheba na bilo koju određenu temu, ako taj stav joj više ima smisla od onoga što ta osoba smatra krivim putem

Wikipedia