Genocid nad muslimanima Spanije

Kako su muslimani Španije čuvali Islam



Malo se zna o patnjama, stradanjima i protjerivanjima muslimana nakon pada Španije u kršcanske ruke, dok puno više ima znanja o ljepotama španskih gradova, vrlinama naroda, biografijama halifa,…
Ženama Moriska se zabranjuje pokrivanje. Moraju otkriti lica, te stavljati šešire pri izlascima. Sve svečanosti se moraju održavati prema crkvenim odredbama i kršcanskom obicaju. Nikom od Moriska se ne dozvoljava da govori, piše ili cita na arapskom jeziku.
Svi muslimani koji su ostali u Španiji poslije pada Granade, (02. 01. 1492. godine), bili su nazvani Morisci. Taj se naziv prvobitno davao Špancima koji su prešli na Islam. Tako su mnogi Morisci bili španskog porijekla, zbog cega je osnovana inkvizicija, ciji je glavni zadatak bio “podsjecanje” (mucenje) Moriska na njihovo kršcansko porijeklo. Službenici inkvizicije su nasilno pokrštavali muslimane, muceci ih na razne brutalne nacine, koje je teško preživjeti. Pokušavali se odvracati ih od Islama i spaljivanjem islamskih knjiga. Granada je bila poprište paljenja arapskih rukopisa. Ispovijedanje Islama u javnosti znacilo je smrt, tako da su Morisci u javnosti poceli ispovijedati kršcanstvo, ali su u tajnosti obavljali islamske dužnosti. Tako npr. poslije kršcanskog vjencanja, tajno su se vjencavali po Šerijatu. Mnogi su u javnosti nosili kršcanska imena, a u privatnom životu muslimanska.

Ostali potajno muslimani

Pokršteni muslimani su pored svih progona i nasilja, koji su nad njima provodile kršcanske vlasti Španije, ipak ostali potajno muslimani. Mucenja se nastavljaju. Na silu ih odvode u ckrvu. U slucaju da ne prisustvuju misi, ili ako se na bilo koji nacin posumnja u njihovo kršcanstvo, bili bi izloženi raznoraznim mucenjima od strane inkvizicije. Ovo se dešavalo cesto i bez mjere. Bez obzira na to, trudili su se da sprovode Islam onoliko koliko su mogli. Namaz su obavljali u svojim zakljucanim kucama. Petkom bi se kupali i posebno uredivali, oblaceci najljepšu odjecu koju su imali. Sustezali su se od pijenja alkohola i jedenja svinjskog mesa. Sunetili bi svoju djecu, nadijevajuci im muslimanska imena. Postili su mjesec ramazan u toku kojeg su davali sadekatul-fitr. Za Isaa, a.s., su govorili da je Allahov poslanik. Tajnost im je pomogala da opstanu, kako bi ispovijedali Islam.
Španska vlast je uvidjela važnost arapskog jezika u jedinstvu Moriska i njihovom okupljanju i duhovnom jacanju. Zbog toga je za vrijeme vladavine kralja Karla donesen zakon 1526. godine, kojim se zabranjuje Moriscima upotreba arapskog jezika, muslimanske odjece, upotreba hamama, te održavanja skupova i svecanosti na islamski nacin. Ovaj zakon nije odmah primijenjen na podrucjima gdje su Morisci živjeli u vecini. Doneseno je više dekreta sa slicnim sadržajima koji su se odnosili na Moriske, a koji nisu bili tako žestoki kao što je bio dekret donesen 1566. godine.

Barbarski dekret

Poslije smrti kralja Karla 1555. godine na vlast dolazi njegov sin Filip II. Situacija postaje još teža po muslimane. Od preostalih muslimana traži da zauvijek napuste svoju vjeru, svoj jezik, institucije, nacin života. Cak je naredio rušenje svih španskih kupatila koja su ostatak “bezvjerja”. Muslimani su znali da je Filip II bio vrlo ekstreman i fanatican, u što su se i uvjerili procitavši barbarski dekret iz 1566. godine. Skracena verzija ovog barbarskog dekreta glasi: “Daje se Moriscima rok od tri godine da nauce kastilijanski jezik, što znaci da se nikome od njih ne dozvoljava da govori, piše, cita ili saobraca na arapskom jeziku. Svaki ugovor ili poslovanje na arapskom jeziku smatrace se nevažecim. Ne priznaje se ni u sudstvu. Sve arapske knjige, bez obzira na struku, moraju se predati vlastima na uvid i cenzuru. Dozvoljene od njih bice vracene vlasnicima na korištenje u roku pomenute tri godine. Ovo važi i za muslimansku nošnju od koje se ne smije praviti nova. Krojice se samo odgovarajuca hrišcanska nošnja. Ženama Moriska se zabranjuje pokrivanje. Moraju otkriti lica, te stavljati šešire pri izlascima. Sve svecanosti se moraju održavati prema crkvenim odredbama i krišcanskom obicaju. Kuce im moraju biti otvorene u vrijeme bilo koje svetkovine ili u danima skupova i praznika, kako bi svecenik i vlasti mogli vidjeti šta se unutra dešava od eventualnih zabranjenih ponašanja i prizora… Ženama se zabranjuje upotreba kne….”.
Ispisani zakon je okacen po trgovima i glavnim gradskim kapijama. Ovo je primoralo vode muslimana da odluce kako da se postave prema novoj nevolji koja ih je snašla. Pokušali su na lijep nacin obesnažiti zakon ili bar olakšati njegove naredbe. Uputili su kralju žalbu. Medutim, on je bio odlucan u primjeni dekreta, tako da je dekret postao izvršan. Ocaj Moriska deseže najviši stepen. Podižu ustanak, za koji historicari kažu da je ugušen u bujici krvi. Otpor je sigurno pružan do njihovog potpunog protjerivanja sa tla Španije.

Pisanje prijevoda i komentara Kur’ana na alhamijado jeziku

Morisci su shvatali nužnost posjedovanja Kur’ana, vjerskih knjiga iz raznih islamskih oblasti, medutim, skoro sve vjerske knjige su im oduzete, a zabranjeno im je pisati na arapskom jeziku. Privremeni izlaz nalaze u kastilijanskom jeziku, koji su vremenom naucili, da bi došli do ideje da izume novi jezik. Tako je nastao alhamijado jezik, izveden iz kastilijanskog jezika, u koji su ubacili neke arapske rijeci i razne rijeci iz drugih dijalekata.
Alhamijado jezik su pisali arapskim pismom. On znaci jezik nearapa. Otkrivanje novog jezika znacilo je za Moriske dalje ocuvanje Islama. Poceli su pisati prijevode i komentare Kur’ana na alhamijado jeziku, zatim siru posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., te predaje o drugim poslanicima, pravne knjige, hadise. Zbirka ovakvih rukopisa pronadena je ispod poda jedne stare kuce u Argonu, gdje je ocigledno bila sakrivena od službenika inkvizicije. Zbirku su pronašli španski naucnici pocetkom XIX vijeka. Morisci su, takoder, ostavili književno naslijede i u prozi i stihu na alhamijado jeziku. Velike zbirke ovih tekstova nalaze se u Nacionalnoj biblioteci u Madridu i biblioteci Akademije historije.
Završna faza inkvizicije
Uslijedila su mnogobrojna naredenja protjerivanja Moriska. Posljednje naredenje protjerivanja potpisao je Filip II, 1609. godine, poslije cega je nastalo masovno protjerivanje svih muslimana sa španskog tla. Znaci, iste te godine, muslimani su konacno slomljeni – iskrcavali su se na obale Afrike ili su ladama otplovili u druge udaljene islamske zemlje.
Procjenjuje se da je izmedu pada Granade i prve decenije XVII vijeka protjerano ili pogubljeno oko tri miliona muslimana, a broj je sigurno i veci.
Neki od kasnijih španskih ucenjaka, osvrtali su se na genocid nad muslimanima Španije. Tako španski ucenjak Don Broveno u svojoj knjizi “Španski Morisci i njihovo protjerivanje” za nestanak Moriska i njihove književnosti kaže sljedece: “Španska politika nije se zadovoljila protjerivanje Moriska, nakon cega su usahnula naša polja i osiromašile radionice i kase… Protjerivanjem Moriska skrila se lijepa književnost, narodna poezija, divna mašta i izvor Božije objave, koju su predstavljali. Njihovim nestankom iz naše poezije izblijedio je kolorit, umjetnost, život, nadahnuce i borbenost koja je bila svojstvena njima. Na mjesto toga, spustila se tama na naš književni horizont u periodu od XVII i XVIII vijeka.” Lane Poole kaže: “… su protjerani; za kratko vrijeme hrišcanska Španija je “zasjala”… Zatim je došlo do pomracenja, i u toj tami, od tog vremena, Španija stalno gmiže.”
Molim Allaha, s.v.t., da uzmemo pouku iz stradanja naše brace i sestara u nekadašnjoj Španiji, a znamo da se nastavljaju i dan-danas genocidi nad nevinim muslimanskim narodom u mnogim zemljama.
SAFF

Es Selamu Alejkum,

Svi znamo da je 1492 godina bila kobna za muslimane i svakojakom pogledu kako u politickom tako i u ekonomskom pogledu. Te godine je otkrivena Amerika tako da je Bliski Istok izgubio na vaznosti jer prije toga se sva trgovina odvijala preko Islamskog carstva. Tim otkricem pronadjen je novi svijet za krscane i kao i nova mogucnost. Takodjer ta godina je poznata po padu Grenade koja je jedina opstala kao muslimanska enklava na Iberijskom poluotoku. "Osvjeta" krscana je bila zestoka i mislim da je to nezapamcen genocid na kojeg se slabo skrece paznja i ne trazi od Spanije izvinjenje. Danas kad je aktuelno pitanje genocida nad Armenima ne mozemo da se ne osvrnemo na najveci genocid koji je iozvrsen nad muslimanima od strane Spanskih krscana koji su se nemilosrdno svijetili muslimanima. Muslimani su bili spaljivani kao vjestice od strane Crkvenog suda. Zato se taj genocid moze okarakterisati na vjerskoj osnovi i da je to genocid krscana i krscanske Crkve. Mislim da je red da se Spanija i Vatikan izvinu za ova nedjela jer mi muslimani ne smijemo zaboraviti ovaj pogrom Spanskih muslimana koji su mogli nastaviti sa njegovanjem svoje civilizacije. Mozerte li zamisliti kako bi danas izgledao jedan Endelus i modernom vremenu i kakav bi to bio uzor za ostale Islamske drzave. Meni je zao sto Osmanska Imperija nije stigla da pomogne Spanskim muslimanima jer tada su Osmanlije bile u usponu i mislim da su mogli pomoci Spanskim muslimanima pa cak Spanija je bila preca od osvajanja Balkana.Mislim da se osvajanje balkana moglo sprovesti kasnije i sigurno je da bi danas bial drugacija slika Zapada sa jednom islamskom drzavom u srcu Europe koja je po mnogima zacetnik Europske renesanse. Svi mi znamo da je bilo puno Spanaca muslimana koji su vjerovali u Allaha i koji su klanjali i koji su voljeli Islam. Ipak nije builo sve sjajno jer bilo je medjuosbnih obracuna izmedju muslimana tako da je to rastocilo muslimanski Ummet na Iberijskom poluotoku i dozvolilo je krscanima prilaz muslimanskim gradovima kao sto su Kordoba, Sevilja, Malaga i Grenada. Citao sam knjigu od Abdusameda Busatlica Endelus -uspomena i opomena i bio sam tuzan kako se sve zavrsilo i kako je jedna civilzacija koja je mogla posluziti uzorom za sve muslimane svijeta rastocila i unistila. To je nesto sto boli svakog muslimana i mislim da su muslimani trebali biti oprezniji i puno jedinstveniji. Mislim da je tada bilo vrijeme da se utanace grannice i da se prestane sa daljnjim osvajanjima tako da su muslimani trevbali saciniti ugovor sa muslimanima gdje bi se osnovala Islamska drzava Endelus i granicama danasnje Andaluzije tako da sa tim utanacenjem granica i ugovorom o miru bi mozda i dan danas postojala islamska drzava Endelus. Mislim da se nije smjelo ici u neprekidan Dzihad i osvajanje jer to je zamaralo muslimane i muslimani ikad bi osvojili novo podrucje i satjerali u cosak krscane onda ne bi dugo prosli krscani bi izveli protiv-udar i muslimani bi se vracala uvijek na pocetne polozaje a to je u okviru danasnje Andaluzije i zato Andaluzija je trebala biti islamska drzava i mislim da je jedino tako moglo da se rijesi pitanja podjele Iberijskog poluotoka. drugi razlog zasto su muslimani u Spaniji pretrpjeli genocid je taj sto su bili odvojeni dugo od Hilafeta iz Bagdada, Kaira pa zatim i istanbula i oni su bili vec ostavljeni na milost i nemilost samim sebi tako da su jedini pomoc imali od Saharskih plemena koji bi povremeno usli na teritorij Endelusa. Da je postojao jedan centar Hilafeta mislim da bi svi muslimani tadasnjeg svijeta bili obavezni da brane Spanske muslimane i mislim da bi za sve muslimane bi vazan Endeluski front.
Ovaj genocid treba da nama bude uspomena i opomena i ne smijemo zaboraviti ovaj genopcid i pale Sehide koji nisu dolsi kao barbari nego kao utemeljivaci sjajne civilzacije.
Da napomenem na kraju da je Endelus pripadao Sunnizmu i da je pripadao Malikijskom mezhebu tako da nije propao Endelus danas bi smo imali jednu sjajnu Islamsku drzavu u srcu Zapadne Europe.
Danas smo braci svjedoci da pored toga sto smo izgubili Endelus, Spanija drzi neke teritorije koje trebaju pripasti Maroku. Zapravo Sopanija je drzala pod svojom kolonijom Maroko i prilikom povlacenja i predavanju suvereniteta Maroku zadrzala silom dva kljucna grada koja sluze kontroli Gibraltarskog moreuza a to je Ceuta i i Malilla. Spanija ta dva grada mora vratiti Maroku i mislim da se mora traziti od Spanije i Vatikana javno izvinjenje za pogrom i genocid nad Spanskim muslimanima kao i da se isplati steta i da se predaju odmah dva grada u Maroku koji su pod kontrolom Spanije. Spanija nema sto traziti u Africi i mislim da dse taj zahtjev mora prosiriti na Kanarske otoke koji bi isto tako trebalo pripasti Maroku. Ovako, je Afrika pod zavisnoscu jedne Europske drzave clanice EUa tako da je moralno do strane Spanije da preda Ceutu, Malillu i Kanarske otoke.

Allah nek podari milost i oprost grijeha Sehidima Endelusa. Amin.



Mapa Endelusa